Energetska efikasnost
Direktiva 2012/27/EU o energetskoj efikasnosti objavljena u službenom listu Evropske unije
Evropska unija je 25. oktobra 2012. godine usvojila Direktivu 2012/27/EU o energetskoj efikasnosti pod nazivom „DIRECTIVE 2012/27/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 25 October 2012 on energy efficiency, amending Directives 2009/125/EC and 2010/30/EU and repealing Directives 2004/8/EC and 2006/32/EC” i objavila je 14. novembra u Službenom listu Evropske unije. Direktiva je stupila na snagu 4. decembra 2012. godine. http://eur-lex.europa.eu
OBAVEZA UŠTEDE ENERGIJE
Direktiva za svaku zemlju članicu predviđa uspostavu indikativnog nacionalnog cilja energetske efikasnosti kako bi se osiguralo postizanje glavnog cilja, povećanje energetske efikasnosti u EU od 20% do 2020. Nadalje, direktiva predviđa uspostavu obavezne sheme energetske efikasnosti koja treba osigurati da distributeri energije i/ili preduzeća za prodaju energije na malo postignu uštedu energije u isnosu od 1,5% prosječne, ukupno prodate količine energije u zadnje tri godine.Kako bi postigli ove uštede distributeri i/ili snabdjevači energije trebali bi sarađivati sa krajnjim korisnicima energije u svrhu realizacije uštede energije.
Zemlje članice se također obavezuju da izrade dugoročnu strategiju obnavljanja javnih, privatnih, stambenih i komercijalnih zgrada do 2020. g.
JAVNI SEKTOR
Javni sektor se obavezuje na nabakvu energetskih efikasnih građevina, proizvoda i usluga. Pored toga, javni sektor mora smanjiti potrošnju energije u zgradama koje koristi i koje su u njegovom vlasništvu na način da od 1. januara 2014. obnavlja godišnje 3% ukupne korisne površine grijanih ili hlađenih dijelova zgrada javnog sektora s jasnim ciljem uštede energije.
Zbog velike participacije javnih zgrada u ukupnom fondu zgrada (oko 12% javnih zgrada u EU), njihovo obnavljanje treba da posluži kao pokretač za veću tržišnu zastupljenost energetske efikasnosti u drugim sektorima, kao i razvoj potrebnih vještina i znanja. Zgrade (privatne i javne) troše oko 40% ukupne krajnje energije, a u mnogim slučajevima cjenovno optimalna obnova zgrada može dovesti do 60% uštede energije. Obnavljanje javnih zgrada bi se u velikoj mjeri samo isplatilo kroz uštede na računima za energiju, a također bi pomoglo privrednom oporavku kroz podsticanje privredne aktivnosti i zapošljavanja.
Saglasno tome, javni sektor se obavezuje na javno objavljivanje podataka o potrošnji energije u javnim zgradama koje imaju korisnu površinu veću od 500 m2 do 15.11.2013. godine.
ENERGETSKE USLUGE
S obzirom da energetsko obnavljanje zgrada iziskuje početna ulaganja za primjenu mjera energetske efikasnosti, Direktiva sadrži odredbe za jačanje tržišta energetskih usluga kroz primjenu modela ugovora o energetskom učinku. Pružaoci energetskih usluga (ESCO) bi na taj način investirali u početna ulaganja, a uloženi novac bi vratili kroz uštede u troškovima za energiju.
Uz uštede energije, pokrenule bi se nove poslovne mogućnosti i otvorila nova radna mjesta, npr. za građevinske kompanije ili druge ponuđače oprema i usluga.
Tržište energetskih usluga trenutno iznosi oko 6 milijardi eura u EU, dok u SAD-u ono vrijedi 30 milijardi eura, te je trenutno razvijenije. Potencijal EU za ovu vrstu tržišta procjenjuje se na 25 milijardi eura.
ENERGETSKI AUDITI
Potrebno je podsticati mala i srednja preduzeća na sprovođenje energetskih audita i primjenu preporuka poboljšanja iz energetskih audita, a velika preduzeća obavezati na sprovođenje energetskih audita svake 4 godine.
KRAJNJI KORISNICI I SNABDJEVAČI ENERGIJE
Krajnjim kupcima energije mora se osigurati jednostavan i besplatan pristup podacima u stvarnom vremenu te ranijim podacima o potrošnji energije, a naplata se mora temeljiti na stvarnoj potrošnji u skladu sa podacima očitanim za vrijeme mjerenja. Krajnji rok za sprovođenje ovih mjera je 1. januar 2015. godine za električnu energiju, prirodni gas, toplu vodu i centralno grijanje.
Također, mora se obezbijediti postavljanje individualnog brojila električne energije, gasa, toplinarstva, hlađenja i tople vode prilikom zamjene brojila, većeg obnavljanja zgrade ili novog priključka u zgradi.
Kada se grijanje, hlađenje ili topla voda dobija iz centralnog topotnog sistema ili centralnog izvora za zgrade u nizu, tada je brojilo za grijanje ili toplu vodu potrebno instalisati na izmjenjivaču toplote ili mjestu troška. U višestambenim zgradama priključenih na centralne toplotne sisteme grijanja i/ili hlađenja individualna brojila potrošnje za grijanje ili hlađenje ili toplu vodu trebaju da se postave najkasnije do 31.12.2016. za svaku stambenu jedinicu. Ukoliko to ne bude tehnički izvodljivo ili troškovno prihvatljivo tada je na sve radijatore potrebno postaviti termostatske ventile.
Potencijalne uštede koje bi se mogle postići zbog pruženih informacija usljed primjerenijeg mjerenja i naplate procjenjuju se na oko 80 Mtoe. Potencijal ušteda energije u slučaju kada krajnji kupac može upravljati (isključiti) potrošače putem web interfejsa ili mobilnih uređaja iznosi od 15-20% (40% električne energije).
PROIZVOĐAČI, DISTRIBUTERI I SNABDJEVAČI ENERGIJE
Direktivom je određeno da do 1. januara 2014. zemlje članice moraju uspostaviti nacionalne planove grijanja i hlađenja sa ciljem razvoja potencijala visokoefikasnih kogeneracijskih (CHP) postrojenja i efikasnog daljinskog grijanja i hlađenja. Na ovaj način bi se postigle uštede od minimalno 30% u odnosu na odvojenu proizvodnju električne energije i toplote.
Države članice EU će svake godine, počevši od 30. aprila 2013. godine, pa nadalje, izvještavati o napretku koji je ostvaren u pogledu dostizanja indikativnih ciljeva energetske efikasnosti.
Državama članicama je ostavljen rok do juna 2014.godine, da transponuju Direktivu u nacionalno zakonodavstvo. Do 30. juna 2014. godine, Evropska komisija će procijeniti napredak koji je ostvaren ka ispunjavanju indikativnih ciljeva energetske efikasnosti, koje treba ostvariti do 2020.godine i predložiće dodatne mjere ukoliko se to ocijeni nužnim.